Prugu je do Uherskog Hradišta dovela Austrijska lokalna železnička kompanija (ÖLEG) 1883. godine, a pet godina kasnije 20-kilometarska lokalna pruga između Starog mesta i Uherskog Broda povezana je sa prugom Vlari, koja povezuje Brno sa slovačkim gradom Trenčianska Tepla.
Sredinom 1920-ih, Direkcija državnih železnica u Brnu dala je izgraditi par novih, identičnih putničkih zgrada, jednu u Uherskom Brodu, koja je otvorena 12. oktobra 1927, i jednu u Uherskom Hradištu, koja je tačno tri godine kasnije imala svoje svečano otvaranje u prisustvu ministra železnica Rudolfa Mlčoha. Projekat za stanicu u Uherskom Hradištu izradilo je građevinsko odeljenje Direkcije 1925. godine, ali ga je potom revidirao inženjer Miloš Fikr (1892–1968), službenik Ministarstva železnica zadužen za građevinske projekte. Koristio je „elemente karakteristične rustične arhitekture“, što se najviše vidi u visokim drvenim zabatima sa kosim ili lepezastim daskama i u dizajnu stolarije primenjenom na krovnoj konstrukciji iznad perona stanice. Funkcionalni i asimetrični raspored zgrade je tako doprineo stvaranju njenog „živopisnog eksterijera“.
Na inicijativu državne organizacije za promociju turizma (Pokrajinsko udruženje stranaca u Brnu), dve nove stanične zgrade su takođe ukrašene ornamentikom koja predstavlja primere narodnog veza iz jedinstvenog lokalno-etnografskog regiona Moravske Slovačke. Umetnica Rozka Falesnikova (1900–1983) u početku je ukrase oslikavala na gipsu, ali oni nisu bili dovoljno izdržljivi, pa su ih tokom prve rekonstrukcije zgrade 1957. godine ona i njeni učenici slikali na drugačiji način, tehnikom dvobojnog grebanja (sgraffito).
Zgrada je ponovo renovirana 2004. godine, a 2011. je proglašena za „Najlepšu železničku stanicu“ u nacionalnom istraživanju. Zajedno sa svojim manje očuvanim blizancem u Uherskom Brodu, to je verovatno najupečatljiviji rezultat savremenih napora da se reformiše i kontekstualizuje železnička arhitektura koristeći folklorne motive.