O značaju izgradnje železničke linije između Pešte i Miškolca se pričalo još u 1830-im godinama, međutim Miškolc je tek 1859. godine uključen u železničku mrežu – sa značajnim zakašnjenjem i obilaznicom preko Debrecena.
Dozvolu za izgradnju železničke linije Solnok-Debrecen Tisavidki železnica je dobila tek 1856. godine. Izgradnja je brzo napredovala na ravničarskom području. Linija od 121 km dužine je 25. novembra 1857. predana u saobraćaj. Tisavideki železnica se širila severno od Debrecena. Voz je 1859. godine, preko Njiređhaze i Serenča, stigao u Miškolc.
Izgradnju ove linije između Debrecena i Miškolca je otežala i nesuglasica između gradske vlasti i rukovodstva železničke kompanije oko mesta železničke stanice. Upravo zbog neprijateljskih odnosa, grad Miškolc nije pomogao u izgradnji stanice, ni poklanjanjem zemljišta, ni građevinskim materijalom. Otvaranje železničke stanice Miskolc bilo je 24. maja 1859. godine, bez ikakve svečanosti.
Godine 1860. izgrađena je linija između Miškolca i Košica. Deset godina kasnije, 1870. izgrađena je linija Hatvan-Miškolc, koja je znatno unapredila putovanje između Pešte i Miškolca, smanjujući vreme putovanja sa 12 na 3,5 sata i dužinu trase sa 356 na 183 km.
Godine 1880. Tisavideki železnicu je kupila državna železnica, te je postala deo MÁV-a. Rekonstrukcija železničke stanice 1901. rađena je po projektima MÁV-a. Projekat nove prijemne zgrade u eklektičkom i engleskom romantičkom stilu izradio je Ferenc Pfaf, glavni arhitekta MÁV-a, koji je izradio više od 40 projekata novih železničkih stanica i proširenja nekih postojećih. Fasada jednospratnog objekta je urađena od nemalterisane opeke, a pojedini delovi, kao što su okviri oko otvora, venci i drugi elementi fasade su naglašeni belom bojom. Sa obe strane ulaza prijemnog hola se nalazi po jedan impozantni toranj.
Do 1940-ih godina, Miškolc je postao značajno železničko čvorište, zato su prijemna zgrada Tisai železničke stanice i ranžirna stanica, kao i njihove okoline 2. juna 1944. preživele jedno od najvećih bombardovanja koja su bila usmerena prema železničkim čvorištima Mađarske. Sto teških bombardera bacali su 200 tona bombi u tri talasa. Bilo je 420 povređenih i 206 umrlih. Objekti Tisai železničke stanice su bili oštećeni, dok su zgrade ranžirne stanice potpuno uništene.
Za vreme socijalizma Tisai železnička stanica nije adekvatno održavana, a prilikom obnova nisu uzimani u obzir principi očuvanja graditeljskog nasleđa. Godine 2003. prijemna zgrada je obnovljena na osnovu projekta iz 1901. godine, ali prilagođena savremenim principima. Na fasadi zgrade su tri broja: godina izgradnje železničke stanice (1859), godina izgradnje prijemne zgrade Ferenca Pfaf i godina poslednje obnove
